Prof dr Jan Turan

Od 2015. godine ste na čelu veoma značajne institucije za poljoprivredu naše zemlje. Šta nam možete reći o dosadašnjem radu Insituta, tekućim i budućim ciljevima Instituta?

Institut za ratarstvo i povrtarstvo,kao istraživačko-razvojni Institut u oblasti biotehničkih nauka i poljoprivrede bavi se istraživanjem na polju oplemenjivanja i semenarstva velikog broja ratarskih, industrijskih, krmnih, povrtarskih i alternativnih biljnih vrsta. Istraživački tim Instituta trenutno broji 90 doktora nauka raspoređenih u sedam odeljenja i dve akreditovane laboratorije. Najveći broj istraživača raspoređen je na poslovima oplemenjivanja biljaka, biotehnologije, semenarstva i fitopatologije kao i na poslovima iz oblasti agrotehnike, kvalitativnih analiza, herbologije i entomologije. Naučno-istraživačka delatnost Instituta, u poslednjih pet godina bazirala se pre svega na učešću naših istraživača u velikom broju nacionalnih, bilateralnih i međunarodnih projekata. Istraživači Instituta trenutno učestvuju na petnaest projekata tehnološkog razvoja finansiranih od strane resornog Ministarstva, i na četiri projekta koje finansira Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede. Zajedno sa kolegama sa Univerziteta u Novom Sadu, istraživači Instituta učestvuju u realizaciji pet projekata finansiranih od strane Pokrajinskog sekretarijata za visoko obrazovanje i naučnoistraživačku delatnost. Intenzivna međunarodna saradnja privukla je i veliki broj bilateranih i međunarodnih projekata, uključujući i projekte iz grupe FP7 i HORIZON 2020. Uz slogan „Dobri susedi stvaraju zajedničku budućnost“, do sada su realizovana dva projekta prekogranične saradnje sa Mađarskom i jedan sa Republikom Hrvatskom, a trenutno su odobrena još dva projekta prekogranične saradnje sa oba pomenuta suseda.

Osnovni proizvod instituta su sorte i hibridi velikog broja ratarskih,industrijskih, krmnih, povrtarskih i alternativnih biljnih vrsta. Prvenstveno se proizvodi seme visokih kategorija, a kod specifičnih biljnih vrsta proizvode se i niže kategorije semena. Oplemenjivanje biljaka kao zanat je specifična, odgovorna, zahtevna profesija u okviru agronomske struke i mogu slobodno da kažem da je to „vrh agronomske nauke“. Stoga se mi zaposleni u Institutu moramo tako i ponašati i uvažavati sve aspekte oplemenjivačkog rada i semenske proizvodnje.Primarni cilj menadžmenta kojim rukovodim je pre svega sagledavanje mogućnosti za unapređenje naučnoistraživačkog rada u cilju stvaranja novih sorti i hibrida konkurentnih na domaćem i stranom tržištu, njihova komercijalizacija kao i očuvanje i odabir adekvatnog kadra na svim nivoima, od istraživača do pomoćnog osoblja. Naravno, osnovni cilj je povećanje proizvodnje i unapređenje kompletnog sistema prodaje, širenje NS semena kao brenda na domaćem i svetskom nivou.

Puno se poslednjih godina polemisalo na temu kvaliteta semena domaćih i stranih semenskih kuća. Šta Vi mislite o tome?

Kvalitet semena na domaćem tržištu je strogo definisan, propisan Zakonom o semenu i stalno je pod nadzorom akreditovanih laboratorija. Tako da, ako pakovanje semena poseduje sve sertifikate, ispunjava odgovarajuće zahteve, onda je ono bez sumnje i zaista dobrog kvaliteta. Na terenu se pojavljuju i različiti problemi u proizvodnji, pri čemu se često stavlja sumnja na seme, da nije kvalitetno. Na primer: kod kukuruza je setva sve ranija, seme se poseje u hladnije zemljište, pri čemu imamo sporije nicanje. Za loše nicanje obično se okrivi kvalitet semena i određena semenska kuća, a najčešće je u stvari greška kod proizvođača i to zbog neadekvatne setve i nepoštovanja preporuka struke. Seme standardnog kvaliteta je ono seme koje je u skladu sa zakonom. Laboratorije se striktno pridržavaju svih navedenih propisa pri analizi semena, a rad u svakoj laboratoriji se lako može proveriti.

Da li ste zadovoljni rezultatima rada Instituta?

Ako gledamo tržišni plasman semena, Institut plasira 40% od ukupne proizvodnje semena na domaćem tržištu dok ostatak od 60%, plasira na inostrano tržište - tržište zemalja Balkana, EU, bivšeg Sovjetskog Saveza, Bliskog Istoka i Severne Afrike. Nešto manje količine semena izvozimo i u Ameriku, ali to su specifični primeri. U našem izvozu zastupljene su sve biljne vrste sa svojim specifičnostima. Jedno je izvoziti samooplodnu biljnu vrstu, a sasvim druga priča je izvoziti hibride. Samooplodne biljne vrste kao što je recimo soja, izvozimo u zemlje iz okruženja i Italiju gde dominiramo sa našim sortimentom. Na italijanskom tržištu seme soje se prepoznaje kao seme najvišeg kvaliteta i bolje je pozicionirano u odnosu na druge inostrane sorte. Naša NON GMO soja na evropskom tržištu je tražena i prepoznatljiva. Zbog specifičnosti soje, izbegavamo da je izvozimo na tržišta koja nisu u potpunosti uređena. Hibride kukuruza, suncokreta izvozimo po Severnoj Africi, Bliskom Istoku, Bosni, Rumuniji, Bugarskoj... Hibride proizvodimo u našoj organizaciji sa striktnom kontrolom, te možemo u potpunosti garantovati kvalitet istih. Mogu slobodno da kažem da sam zadovoljan dosadašnjim radom Instituta. Ipak, veliki izazovi nas čekaju u narednom periodu. Podsećam da će se u narednoj godini reflektovati i sama 2017. godina koja je bila jako specifična. Suša i slabi prinosi se odražavaju na sezonu 2017-2018. Naša semenska proizvodnja se zasniva na oko 90% pod sistemima za navodnjavanje, samim tim uspevamo da se izborimo sa sušom. Seme proizvedeno u Institutu za ratarstvo i povrtarstvo ima odgovarajuću energiju klijanja i kvalitet. Tržištu za narednu sezonu spremamo semena svih ratarskih i povrtarskih kultura. Sezona prodaje je uveliko krenula. Proizvedene količine semena suncokreta, soje, krmnog bilja, već su polako na izmaku, a poznati kupci su već rezervisali svoje količine, te je trenutno u toku pakovanje za poznate kupce. Zbog svega navedenog, verujem u nove poslovne uspehe u godini koja je ispred nas.

Vi ste i profesor na Katedri za poljoprivrednu tehniku Poljoprivrednog fakulteta u Novom Sadu. Nove tehnike i tehnologije su najkarakterističnije za Vašu branšu. Ipak, rezultati na njivama ne mogu tome biti dokaz. Zašto je po Vašem mišljenju to tako?

Nasledili smo iz socijalističkog sistema male posede od po maksimalnih 17 jutara. To se vremenom ukrupnjavalo. Ali taj proces je veoma spor. Prvi i osnovni uslov primene savremene poljoprivredne mehanizacije je komasacija tj. pravljenje velikih parcela. Zatim, poljoprivredni proizvođači treba da na duži rok definišu setvenu strukturu. Zasnivati poljoprivrednu proizvodnju na tri biljne vrste: - kukuruz, soju i pšenicu, po meni nije dobro. Niska je dobit, a utrošak ljudskog i mašinskog rada po površini proizvodnje je mali. To je luksuziranje za ovo područje, da izvozimo samo merkantilno zrno - postajemo sirovinsko područje. Mi posedujemo mnogo više znanja, mogućnosti, stručnog kadra, i možemo da proizvodimo više nivoe prerade, naš krajnji proizvod može i treba da bude u vidu svežeg mesa ili suhomesnatih proizvoda. Na polju povrtarstva, proizvodnja na otvorenom je naša realnost od koje ne treba bežati, treba je usavršiti, dati joj zamaha, jer ona daje veću dobit, a i utrošak ljudskih resursa je veći.

Koje greške se stalno ponavljaju i kako ih možemo prevazići?

Kod kupovine mehanizacije imamo situaciju da država preko svojih raznih fondova finansira jedan deo. Poljoprivrednici uđu u nabavku mašina ne vodeći računa da li im takve mašine zaista i trebaju. Kupe veliku mašinu, veliki traktor, onda uvide da za taj traktor treba još novih mašina, da ulaganja tek kreću. Ulažu dalje, a na kraju sa tom mehanizacijom pokrivaju veoma male površine. Problemi eskaliraju u sušnoj godini kao što je bila 2012. ili 2017. O tome treba voditi računa. A kako bismo greške sveli na minimum, uvek treba da se savetujemo sa stručnim službama, pitamo, čujemo različita mišljenja pre donošenja konačne odluke.

Koliko je uopšte uvažena reč struke kod poljoprivrednih proizvođača na terenu?

Ono što je evidentno je to da se teško pronalazi nezavisan agronomna terenu. Tu mislim na agronoma koji daje samo svoje stručne savete, znanje. Svi agronomi uglavnom rade po principu rada za semenske ili zaštitarske kuće. Pored davanja saveta, vrše i prodaju. Opet često, trgovci hvale samo svoj robu pa se postavlja pitanje da li je dobijeni savet zaista i ispravan. Na primer — semenske kuće stranih  proizvođača forsiraju gustu setvu, sretali smo na terenu kukuruz posejan čak na 12 cm. Šta se time postiglo? Prodato je 2 setvene jedinice umesto 1, dobija se jako gust sklop koji u sušnoj godini kao što je 2017. dovodi do podbačaja prinosa 100% i postavlja se pitanje ko je kriv? Ko će da sanira štetu? Poljoprivredni proizvođači traže pomoć od države, a Ministarstvo može sa pravom da postavi pitanje zašto se nisu poštovale preporuke prave struke za datu godinu i uslove. Posle tri relativno kišne, rodne godine, kada se pojavi jedna sušna, ona anulira sve dobiti iz prethodnih godina. Ukoliko je struka isključivo zasnovana na znanju, najnovijim informacijama, primerima iz prakse, bez sumnje treba da se uvažava.

Koja bi po Vašem mišljenju bila definicija precizne poljoprivrede, termina koji se često pominje?

Pojam precizne poljoprivrede je bukvalni prevod sa engleskog "Precision farming", i odmah se postavlja pitanje šta je neprecizna poljoprivreda. Uvoditi elemente "precizne poljoprivrede" u proizvodnju bez subvencija merkantilnog kukuruza, pšenice i soje, pri današnjim cenama merkantile i radne snage, je nerealno. Sve te novine "high" tehnologije su moguće i isplative na usevima kod kojih se ostvaruje veća dobit, i na ukrupnjenim površinama gde će to doći do izražaja. Navođenje traktora pri setvi na našim poljima nije problem sa ± 2cm preciznosti. To je rešivo, i ovaj pojam nije potrebno gurati u sve segmente ratarske proizvodnje.

Bliži se 52. Savetovanje agronoma na Zlatiboru. Šta nam kao domaćin pripremate ovog puta?

Ovo 52. Savetovanje biće kruna svega što se desilo u godini koja je na izmaku, dobar uvod i smernica za narednu, 2018. godinu. Institut kao društveno odgovorna, istraživačko-razvojna institucija, biće domaćin agronomima i poljoprivrednicima pre svega Republike Srbije, ali i zemalja iz okruženja, kao i svake godine. Savetovanje agronoma i poljoprivrednika Srbije tradicionalno okuplja preko 700 učesnika - agronome, poljoprivredne proizvođače, predstavnike savetodavnih službi, nastavnike i profesore poljoprivrednih škola, organizatore proizvodnje, prerade i prometa, predstavnike nadležnih državnih institucija i brojne medije. Glavna tema 52. Savetovanja je prezentovanje najnovijih dostignuća i budućih pravaca u razvoju poljoprivrede kod nas i u svetu. Biće predstavljene inovacije u oplemenjivanju i tehnologiji gajenja najznačajnijih ratarskih, industrijskih, krmnih i povrtarskih biljaka, sa posebnim osvrtom na pojedine alternativne kulture i organsku proizvodnju. Predavanja su tradicionalno organizovana prema biljnim vrstama. Prateći modernu formu izlaganja, svakog dana Savetovanja, organizovaće se panel diskusije sa aktuelnom tematikom uz prisustvo predstavnika nadležnih institucija. Biće to još jedna prilika da svi zainteresovani proizvođači, saznaju i analiziraju podatke iz prošle godine, da vide primere iz prakse - bilo da su oni dobri ili loši, da dobiju smernice za izradu novih planova proizvodnje. Na samom skupu će učestvovati vodeći naučni radnici koji će dati savete, svako iz svog aspekta. Struka na terenu se sve više sažima i to je neminovno, na Zlatiboru imamo prostora i vremena da se okupimo i sa ostalim strukovnim udruženjima - Zadružnim savezom, Semenarskom asocijacijom i sl. Takav vid okupljanja dobija dodatno na značaju, a razmena informacija je od neprocenjive vrednosti za svakog od nas.

Koji je Vaš savet/preporuka za poljoprivredne proizvođače za 2018. godinu?

Ako već eksperimentišu sa novitetima, neka to bude na manjim površinama. Na većim površinama im savetujem da se drže proverenih stvari, da se ipak malo više poštuje tehnologija, saveti iz udžbenika izdatih na našim fakultetima koji su namenjeni i prilagođeni agroekološkim uslovima našeg podneblja. Primenjivati tehnologiju sa zapada često nije adekvatna i najbolja odluka, jer ista ne odgovara našim agroekološkim uslovima. Budite pametni pri donošenju odluka, konsultujte se sa nezavisnim agronomima na terenu.

Bilten "Za našu zemlju", broj 60, decembar 2017.