Gusti dim paljevine nad poljima u Srbiji

Posle jesenje berbe/žetve kukuruza, česta slika vatre i gustog dima vidljiva je na poljima širom zemlje. Kukuruz je dobro rodio, a ima i puno žetvenih ostataka. Mnogi koji se bave poljoprivredom, kao i oni koji „pabirče“ kukuruz, lako se odlučuju da šibicom i paljenjem velikih površina, taj trenutni problem reše.

Većina tada zaboravlja, da pored direktnog uništavanja organske materije koja nam je neophodna za očuvanje kvaliteta plodnosti zemljišta, utiču i na uništavanje mnogobrojnih korisnih mikroorganizama u zemljištu i da je zemljište neobnovljivi resurs.

Iz tog razloga apelujemo na sve poljoprivredne proizvo­đače da ne pale žetvene ostatke na oranicama. Potrebno je intenzivirati rad poljočuvarske službe u lokalnim samoupravama, u selima, uz obavezno obaveštavanje poljoprivredne inspekcije Ministarstva poljoprivrede i zaštite životne sredine Republike Srbije. Podsećamo da se paljenjem žetvenih ostataka kiseonik iz zemljišta troši, stvaraju se anaerobni uslovi u kojima aerobni mikroorganizmi trajno nestaju iz oraničnog sloja. Ovakvo zemljište više ne može da se regeneriše, vremenom gubi sva kvalitetna svojstva, što neminovno dovodi do gubitka prinosa.

Osim agronomskih razloga, sprovo­đenje mere zabrane paljenja žetvenih ostatka je važno i sa aspekta bezbednosti. Neretko zbog širenja vatre nastaju štetne posledice velikih razmera. Za paljenje biljnih ostataka, država je odredila meru zabrane paljenja i to definisala Zakonom o poljoprivredi (“Sl. glasnik Republike Srbije”, br.62/2006, 65/2008 i 41/2009). Nepoštovanje zakonskih mera zaštite od požara povlači prekršajnu odgovornost za koju su propisane visoke novčane kazne.

Poljoprivredno gazdinstvo koje je registrovano da spaljuje žetvene ostatke gubi pravo na subvencije Ministarstva poljoprivrede i zaštite životne sredine, jer po Pravilniku o registraciji poljoprivrednih gazdinstava može biti prebačeno u pasivan status 3 godine, a parcele ne može prebaciti na drugo gazdinstvo.