Prodaja povrća u pakovanjima po zahtevima savremenog tržišta i uslovi čuvanja

Kako se izboriti sa konkurencijom u svetu povrtarstva i velikim količinama povrća koje je teško plasirati na tržište i prodati u optimalnom roku nakon berbe? Jedno od mogućih rešenja su nova, manja pakovanja, koje mogu ponuditi i manji poljoprivredni proizvođači na pijacama, a ne samo megamarketi, kao i ulaganje u čuvanje svežeg povrća u hladnjačama.

Sveže povrće i voće predstavlja glavni izvozni artikal u mnogim zemljima, a u međunarodnoj razmeni najveći izvor prihoda. Ovakav značaj povrća i voća opravdava se visoko nutritivno- dijetetskim razlozima kojima zauzimaju vodeće mesto u ishrani. Zbog toga i tendecija postoji u svim zemljama, da se kroz razne vidove pomogne poljoprivredna proizvodnja, da se poveća obim i kvalitet proizvodnje.

Međutim, čak i ako se ulože maksimalna ulaganja u tehnologiju proizvodnje, vrlo poražavajuće su procene koje govore da se jedna trećina svetske proizvodnje poljoprivrednih produkata ne pojede. Zbog toga je najvažnije shvatiti važnost postupanja sa svežim plodovima, obezbediti adekvatno pakovanje, uslove čuvanja i dobar marketing da bi se pomenuti gubici sveli na najmanju moguću meru.

Poljoprivredni proizvođači su svesni posledica gubitaka proizvedenog voća i povrća usled neadekvatnog čuvanja i neorganizovane prodaje. Gubitak kvaliteta i vrednost svežih produkata opada nakon berbe, rukovanja, čuvanja i distribucije.

Moderna pakovanja moraju sadržati jasno naznačeno poreklo proizvoda. Reč je o upakovanom proizvodu, jasno obeleženom vidnim etiketama u kojima se nalaze sva osnovna obaveštenja koja su značajna za kupca - proizvođač, poreklo proizvoda, tehnologija proizvodnje (da li je organska ili konvencionalna).

Pakovanja ponuđena tržištu treba da stvore sliku prepoznatljivog kvaliteta, ukusa, boje, svežine i mirisa koji će ih asocirati na zdrav, kvalitetan i svež proizvod, u malim ekološkim pakovanjima, sa produženim rokom svežine i brze pripreme u dinamičnoj svakodnevnici. Da bi se izbegli svi propusti u tržišnom procesu, uključujući i transport, mora se izvršiti vrlo stručna obrada tržišta rashlađenog povrća, imajući pri tom u vidu i zahteve krajnjeg potrošača. Pri odabiru klijenata (megamarketa i pijaca), treba voditi računa o potrebama savremenog potrošača kome za jedan obrok treba pakovanje 4-5 različitih vrsta, po mogućstvu različitih boja, jer je poznato da osim vizuelnog, različito obojeno povrće poseduje različite nutricionističke vrednosti. Primer je takozvano “Semafor” pakovanje koje je pravi hit u svetu (crvena, žuta i zelena paprika).

Osim toga kućne zalihe u ubrzanom tempu života obično propadaju neiskorišćene. Ranije je bilo sramota kupiti na pijaci dve paprike, glavicu crnog luka, paradajz i krastavac, a danas je upravo to ono što tržište traži. Radi se o veoma dinamičnom tržištu sa rapidnim urbanim razvojem, sa promenom stila života i radnog vremena. Kupac nema vremena da ide od tezge do tezge, od jedne do druge radnje da bi nabavio potrebne namirnice, već mu se na jednom mestu, u malim pakovanjima, mora ponuditi sve što mu je potrebno za dnevni obrok. Savremen, zaposlen kupac koji nikada nema dovoljno vremena, koji ulazi u megamarkete trčećim korakom, punih ruku (lap-top, fascikle, tašna, itd.) i kome je za potrebe toga dana dovoljno jedno pakovanje (rashlađenog) povrća. Međutim, nije opisani kupac jedina ciljna grupa, već i svi oni kojima je kvalitet na prvom mestu: porodice sa manjim brojem članova, oni koji žive sami, kao i oni koji znaju da uživaju u svakodnevnom obroku i povrću kao neiscrpnom izvoru vitamina.

Naravno da pakovanje mora u propisanom roku sadržati zadati kvalitet. Proizvođačima se mora naglasiti da kvalitet mora biti ujednačen i da pakovanje mora u svakom momentu sadržati vrednosti označene na deklaraciji, što zavisi od uslova čuvanja.

Visok kvalitet pakovanih proizvoda, mora da ima i da ponudi pristupačnu cenu za krajnjeg potrošača (pogotovu domaćeg kupca). Naročito je od velike važnosti dobra organizacija proizvodnje i prispeće svežeg povrća u kontinuitetu po kalendarskim mesecima, te mogućnost prisustva rashlađenog povrća na probirljivo tržište potrošača tokom cele godine. Da bi prodaja bila organizovanija, potrebno je da se proizvođači udružuju i ponude što širi asortiman robe, jer kao pojedinci ovakvu prodaju ne mogu postići.

Potrebna su i nova znanja iz oblasti čuvanja svežeg voća i povrća i vrstama pakovanja. Tehnologija čuvanja, temperaturni režimi, modifikovana atmosfera, su uslovi definisani za svaku biljnu vrstu posebno i moraju se ispoštovati da bi se kvalitet očuvao. Stvarni trenutni gubici zbog neadekvatnog skladištenja, pakovanja i distribucije su glavni motiv za reorganizaciju proizvodnje i prodaje povrća kod malih gazdinstava.

Stručna podrška: dipl.ing Maja Sudimac, PSS Pančevo

Za našu zemlju, broj 42/43