Problemi u zaštiti šećerne repe od bolesti na području delovanja PSS Vrbas

Stručna podrška: dipl.ing. Katarina Radonić, PSS Vrbas

Rizomanija šećerne repe (BNYVV) - virus nekrotičnog žutila lisnih nerava repe

Vektor ovog veoma značajnog virusa u prirodi je gljiva Polymyxa betae. Rizomanija šećerne repe dugo nije bila prisutna na našem području. Poslednjih godina, kako smo napustili praksu poštovanja plodoreda i kvalitetne agrotehnike, rizomanija „zauzima“ značajne delove terena za uzgoj šećerne repe. Do sada je urađen mali broj uzorkovanja na prisustvo virusa ali se smatra (po vizuelnim simptomima) da je prisutna na terenu Crvenke, Vrbasa i Bečeja na površini od oko 200 ha.

Simptomi rizomanije: Bolest se na parcelama pojavljuje u oazama koje su raštrkane bez nekog reda. Karakterističan simptom je da su lisni nervi svetliji od liske iako i one imaju bledo zelenu boju. Liske su slabije razvijene, kopljastog oblika, a lisne drške stoje uspravno, pa se takve biljke lako uočavaju na parcelama. Bolest se može javiti tokom cele vegetacije, a najveće štete pričinjava rana zaraza. Simptomi na korenu se uočavaju nešto kasnije nego na listovima. Zaraženi koren znatno zaostaje u porastu, glavni koren dobija braon boju, račva se i formira brojne laterarne korenčiće koji obrazuju „bradu“.

Gljiva Polymyxa betae se nalazi u zemljištu, gotovo na svim repištima. Virus preživljava u citosporama gljive, gde može da ostane vitalan i preko 20 godina. U povoljnim uslovima citospora klija u primarnu zoosporu koja se kreće i pričvršćuje za korenske dlačice, u kojima prazni svoj sadržaj ostvarujući zarazu. Infekciju mogu da izvrše samo zoospore koje su zaražene virusom. Zaraza se ostvaruje uglavnom na teškim, „mokrim“ zemljištima, koja imaju PH vrednost veću od 5, a temperature moraju biti iznad 15 ̊C. Pored gubitka u prinosu korena, značajni su gubici i u šećeru. Gubici u prinosu se kreću između 50-70%, a digestija čak i do 48%. Potrebno je napomenuti da je tehnološki kvalitet zaražene repe veoma loš budući da je povećan sadržaj melasotvornih elemenata (kalijum,natrijum), dok je sadržaj a-amino N ispod referentnih vrednosti (< 1,45 mmol/100 g). Suzbijanje: Osnovna mera zaštite je ne dozvoliti da dođe do zaraze. Pridržavanje plodoreda u razmaku od minimum 4-5 godina, čišćenje mašina za obradu pre ulaska na novo polje, pridržavanje dobre agrotehnike, regulisanje sadržaja vode u zemljištu, i setva tolerantnih sorti na rizomaniju (R) su osnova uspešne zaštite od ovog virusa.

Trulež korena šećerne repe

Sve veći problem u proizvodnji šećerne repe predstavljaju razne truleži koje se javljaju kako u toku vegetacije tako i na mestima lagerovanja. U pojedinim godinama (2003.) truleži korena su odnele i preko 20% prinosa. Na samom početku vegetacije trulež tek poniklih biljaka mogu izazvati gljive iz roda Pythium i Aphanomyces. Ove truleži se javljaju u hladnim i vlažnim prolećima.

Najznačajnije štete korena su one koje nastaju u toku vegetacije ili pred vađenje korena. Gljive koje se konstantno javljaju su iz roda Rhizoctonia solani, R. violacea, Fusarium spp. i druge. Trulež korena mogu izazvati i neke bakterije kao što je Erwinia sp. Na korenu izvađene repe, na prizmama, na mestima lagerovanja možemo u pojedinim godinama uočiti značajnu pojavu gljiva kao što je Rizoctonia sp., Aspergilus sp., Penicilium sp., kao i sive truleži (Botrytis cinerea). Ove gljive se mogu pojaviti i na samim parcelama na kojima dolazi do oštećenja korena od glodara (2014.), insekata (podgrizajućih sovica, žičara), repinog moljca, povređivanja korena tokom obrade zemljišta ili u samom procesu vađenja.

Suzbijanje: Kako bi se smanjilo propadanje korena šećerne repe, neophodno je pridržavati se pravila dobre agrotehnike kako u samoj obradi (duboko oranje, kvalitetna priprema), tako i u sprovođenju optimalnih agrotehničkih mera (setva u agro rokovima, izbalansirano đubrenje, kontrolisan vodni režim - navodnjavanje na parceli, pravovremeno suzbijanje štetočina, obavezno pridržavanje plodoreda, setva tolerantnih sorti) kao i u pravilnoj detekciji patogena koji izaziva truljenje.

Cercospora beticola - pegavost lista šećerne repe

Pegavost lista šećerne repe je bolest koja se javlja svake godine i za koju se smatralo da smo je stavili pod kontrolu i uspešno savladali njeno suzbijanje. Svedoci smo situacije da nam se desi da u poslednjih 4-5 godina početkom avgusta u Vojvodini na 50-80% parcela pod šećernom repom, kao što je bilo na primer 2014. godine, nema lisne mase jer je propala od cerkospore. Brojni su razlozi za ovu pojavu.

Jedan od najvažnijih razloga je nepoštovanje plodoreda koji omogućava izobilje inokuluma na parcelama zaključno do nastanka zaraze koja dolazi čim se za to steknu povoljni klimatski uslovi. Drugi razlog je i nepravovremena primena fungicida, prvenstveno u prvom, preventivnom tretiranju, kao i u vremenskim razmacima između tretiranja. Ovi propusti se dešavaju zbog nepoznavanja sopstvenih parcela, neprisustva i detaljnog pregleda parcela i nepoznavanja stepena tolerantnosti sorte. Vrlo čest uzrok je i oslanjanje na saopštenja koja daju razni sajtovi, sms poruke i ostali vidovi saopštenja, koji su vrlo često konfuzni i ne odgovaraju pravom stanju na terenu, pa se iz njih ne može jasno odrediti na koji teren se odnose, pa proizvođači instiktivno reaguju i tretiraju useve ili prerano ili zakasne sa tretmanom. Upotreba neodgovarajućih fungicida je još jedan uzrok neuspešne zaštite šećerne repe od „cerkospore“. Broj tretmana se povećao pa sada imamo prosečno od 3-5 tretmana u toku godine iako su tri tretmana u našim uslovima još uvek sasvim dovoljna.

Rđa šećerne repe - Uromyces betae

Rđa šećerne repe je bolest koja se kod nas ne javlja niti pričinjava štete. Poslednji put je zabeležena u Vojvodini 1972. godine. U 2014.godini zabeležena je na nekoliko lokaliteta na pojedinačnim manjim oazama.

Zaključak

Nepoštovanje elementarnih pravila u proizvodnji šećerne repe uzrokovalo je sve češću pojavu štetočina i bolesti koje su se do pre nekoliko godina pojavljivale na simbolično malim površinama na terenu PSS Vrbas. Danas ti patogeni limitiraju prinos korena i šećera, povećavaju ulaganja u proizvodnju pa se ekonomski efekat ove proizvodnje drastično smanjuje. Štetočine (nematode, korenova vaš) i bolesti (rizomanija, truleži korena) trajno, ili na više godina (5-12) izbacuju sve značajnije površine iz plodoreda za setvu šećerne repe.

Nažalost još ne postoje nikakvi zvanični registri zaraženih površina, niti rejona, ovim štetočinama i bolestima iako se neke od njih (rizomanija) nalaze na karantinskim listama. Ne postoji ni zakonska obaveza proizvođača da urade analize na površinama za koje se po simptomima sumnja na prisustvo patogena. Za sada je jedina preporuka proizvođačima da ne seju repu na površinama za koje se sumnja da su već zaražene, da se obavezno pridržavaju 4-5 godišnjeg plodoreda (bez obzira na trogodišnji zakup državnog zemljišta). Da vrate na njive dobru agrotehniku koja podrazumeva izbalansirano đubrenje i navodnjavanje, pravilnu obradu, setvu otpornih ili tolerantnih sorti uz korišćenje pesticida samo kada to zahteva stanje na svakoj parceli i samo one koji su registrovani za tretiranog određenog patogena.

Bilten "Za našu zemlju", novembar 2016, 47. broj