Planiranje setvene strukture-značaj plodoreda

Stručna podrška: dipl.ing zaštite bilja Maja Sudimac, PSS Pančevo

Tržišne prilike ili neprilike svake godine su odlučujući faktor koji utiče na planiranje setvene strukture na poljoprivrednom gazdinstvu. Time se poljoprivredni proizvođači opredeljuju za jednu do dve dominantne biljne vrste i na veoma uzak plodored, očekujući bolje prihode. Međutim, neretko se tržišne prilike menjaju pa se naredne godine ne postižu očekivani rezultati. Opredeljenje za jednu biljnu vrstu koja će biti najzastupljenija, narušava plodored i nanosi višestruke posledice sa višegodišnjim uticajem na poljoprivrednu proizvodnju. Najčešće je u setvenoj strukturi nedovoljna zastupljenost dobrih preduseva kao što su strna žita i jednogodišnje leguminoze.

Sa približavanjem rokova setve ozimih strnih žita, podsećamo na važnost plodoreda i planiranje površina pod pšenicom tamo gde je jako malo zastupljena ili je potpuno isključena, što je česta pojava u Južnom Banatu. U ovom periodu, prilikom izrade plana setvene strukture, svako gazdinstvo bi trebalo da ispoštuje pravila plodoreda. Neke od posledica ponovljenog gajenja kukuruza na istoj površini su poleganje kukuruza zbog ishrane kukuruzne zlatice na korenovom sistemu biljke kao i sve teža borba sa suzbijanjem divljeg sirka u kukuruzu.

Štetni organizmi koji prezimljavaju i naredne godine naseljavaju osetljive biljke domaćine, mogu se eliminisati samo primenom plodoreda. Jedan od primera je pojava kukuruzne zlatice (Diabrotica virigifera) čiji se štetan uticaj ogleda u poleganju biljaka kukuruza usled ishrane larvi na korenu biljke. Ukoliko larve nakon piljenja u proleće ne naiđu na svom kratkom putu od 30 do 40cm na kukuruz, uginuće bez hrane.

Sada bi trebalo razmišljati o tome da se u setvenoj strukturi naredne godine ne dogodi setva kukuruza na istoj parceli kao prethodne.

Nepoštovanjem plodoreda narušava se ravnoteža korovske flore. Stalnim gajenjem kukuruza na istim parcelama dolazi do ponovnog korišćenja aktivnih materija istog mehanizma delovanja za suzbijanje divljeg sirka. Stvorene su forme divljeg sirka koje slabo reaguju na primenjene herbicide što je u regionu južnog Banata dovelo do pojave rezistentnosti. Poznato je da se divlji sirak najbolje rešava nakon žetve pšenice tretiranjem strništa što je istovremeno efikasno i ekonomski opravdano. Ovo je još jedan od ključnih momenata koji nas opredeljuje za uvođenje pšenice u plodored tamo gde je neopravdano zanemarena.

Najbolji predusev pšenici su mahunarke (soja, pasulj, grašak), krmne leguminoze i industrijsko bilje (suncokret, soja, šećerna repa - ranije vađenje), ali veoma često je predusev kukuruz koji takođe ranije mora napustiti površinu za setvu pšenice.

Bilten "Za našu zemlju", broj 45, septembar 2016.