Integralna proizvodnja

Stručna podrška: dipl.ing Maja Sudimac, PSS Pančevo

Integralna proizvodnja predstavlja skup integrisanih agrotehničkih mera prilagođenih lokalnim uslovima proizvodnje i životnoj sredini u okruženju. Poštovanje pravila integralne proizvodnje, razlikuje poljoprivrednog proizvođača od ostalih time što šire posmatra svoje gazdinstvo, za sve primenjene mere vodi evidenciju kroz primenu elektronske knjige polja i obezbeđuje stalnu dostupnost dokumenata za kontrolu i ocenjivanje. U zemljama u okruženju ovakva proizvodnja je i zakonski regulisana, a obzirom da je potreban duži period od početka primene do sertifikacije, potrebno je na vreme početi sa uspostavljanjem proizvodnje prema načelima Integralne proizvodnje. Navodimo primer koji prikazuje na koji način integrisane mere u okviru proizvodnje jedne biljne vrste mogu zadovoljiti naziv Integralna proizvodnja. Institut Tamiš je duži niz godina odgovorno lice za sprovođenje projekata kojim se podstiče uvođenje svesti kod poljoprivrednih proizvođača o Integralnoj proizvodnji u ovom delu Južnog Banata.

Program: Kontrolisana proizvodnja povrća

Prodaja povrća poznatog porekla i kontrolisanog kvaliteta na tezgama posebno obeleženim za tu namenu, predstavlja prvi korak u implementaciji integralne proizvodnje u Južnom Banatu i u skladu je sa njenim načelima. Program prikazuje mogućnost da se u okviru jednog gazdinstva primene integrisano zadate agrotehničke mere uz vođenje evidencije i brigu o životnoj sredini. Podršku za realizaciju projekta dao je Sekretarijat za privredu i ekonomski razvoj grada Pančeva. Korisnici projekta su dvadeset proizvođača iz „Udruženja povrtara Glogonj“ iz Glogonja i „Udruženja povrtara Banatski Brestovac“ iz Banatskog Brestovca. Osnovni cilj je bio upoznavanje sa osnovnim činiocima koji mogu ugroziti kvalitet proizvoda i stvaranje navika poljoprivrednih proizvođača u skladu sa važećim standardima što će rezultirati bezbednim proizvodom i kao posledica toga stvaranje poverenja između potrošača i proizvođača.

Obzirom na široku upotrebu pesticida u povrtarskoj proizvodnji, akcenat je stavljen na bezbednu i pravilnu primenu pesticida kao i proveru sadržaja rezidua pesticida u uzorcima povrća. Kontrola prodaje značila je proveru uzoraka povrća na prisustvo pesticida, metaloida i teških metala (uzetih sa obeleženih tezgi). Kontrola nije sama po sebi cilj, ali je značajan činilac koji reguliše sve postupke tokom proizvodnje.

Intenzivan rad, velika zainteresovanost i odgovornost povrtara, obezbedila je očekivani kvalitet proizvoda. Narednih godina rastao je asortiman proizvoda, raslo je poverenje potrošača, ali rasli su i zahtevi koje povrtari shodno zakonskim regulativama moraju ispuniti. Uporedo sa aktivnostima programa rastao je i broj zainteresovanih proizvođača koji bi se uključili u program. To je i bio jedan od zadatih ciljeva - da se uticaj programa proširi i na druge poljoprivredne proizvođače koji će uz uslove određene zakonom, pravilnicima i standardima, unaprediti svoju proizvodnju i kvalitet proizvoda. Shodno tome, u narednim godinama, rad programa je prilagođavan proizvođačima koji po stečenom znanju i obukama pripadaju početnom nivou programa, a istovremeno je tekao intenzivniji rad sa onima koji pripadaju višem nivou po stečenom znanju i primeni u praksi. Projekat zatim menja ime u „Kontrolisanje proizvodnje, kvaliteta i prodaje proizvođača povrća sa teritorije grada Pančeva” koji podrazumeva održavanje predavanja, radionice i obuke o tehnologiji proizvodnje, primeni mineralnih đubriva, navodnjavanju useva, očuvanju zemljišta tokom proizvodnje, poznavanje bioloških agenasa koji utiču na samu proizvodnju, i metoda kontrole sredstava za zaštitu i ishranu bilja.

U okviru kontrole proizvodnje povrća na odabranim gazdinstvima, pažnja je bila usmerena ka integralnoj zaštiti bilja. Prema definiciji, FAO integralna zaštita bilja (IPM) predstavlja pažljivo razmatranje svih raspoloživih tehnika u borbi protiv štetočina i integraciju odgovarajućih mera koje će ometati razvoj štetočina i zadržati korišćenje pesticida i drugih intervencija na nivoima koji su ekonomski opravdani, i sa redukovanim ili smanjenim rizikom po ljudsko zdravlje i životnu sredinu. IPM naglašava gajenje zdravih useva sa najmanjim mogućim poremećajima agro-ekosistema i podstiče prirodne mehanizame kontrole štetočina. U radu su korišćena iskustva i uputstva integralne zašte bilja iz Italije.

Proizvođači koji su položili obuke predviđene programom i obezbedili sledljivosti u povrtarskoj proizvodnji, stupaju u proces standardizacije proizvodnog procesa. To znači da zahtevi moraju biti prošireni i na kontrolu ostalih činioca koji mogu ugroziti kvalitet proizvoda, ali i zdravlje poljoprivrednog proizvođača i životne sredine.

Jedan od koraka ka tom cilju je vođenje evidencije tokom proizvodnog procesa. Vođenjem takve evidencije obezbeđuje se uvid u sve elemente poljoprivredne proizvodnje na proizvodnoj jedinici (gazdinstvo, farma, prerađivački pogoni i druga). Proizvodnje u kojima je obavezno vođenje evidencije, jesu organska i integralna poljoprivredna proizvodnja. U skladu sa Zakonom o sredstvima za zaštitu bilja poljoprivredni proizvođač dužan je da vodi evidenciju o svakom tretiranju bilja, biljnih proizvoda i propisanih objekata („Sl. glasnik RS“ br. 41/2009). Knjiga istorije polja je važan činilac u obezbeđivanju sledljivosti i mogućnosti praćenja hrane u svim fazama proizvodnje, prerade i distribucije (Regulativa EC 178/2002).

Ova evidencija, između ostalih, obuhvata neke od sledećih informacija:

•        upotrebu đubriva: datum primene, vrsta i količina đubriva za dotičnu parcelu,

•        upotrebu proizvoda za zaštitu bilja: razlog i datum tretmana, vrsta proizvoda, način tretiranja,

•        kupovinu poljoprivrednih sirovina: datum, vrsta i količina kupljenog proizvoda,

•        berbu/žetvu/vađenje: datum, vrsta i količina dobijenog organskog proizvoda ili proizvoda iz perioda konverzije.

Ovim projektom obezbeđuje se upoznavanje poljoprivrednih proizvođača sa domaćom zakonskom regulativom, tačnije Zakonom o sredstvima za zaštitu bilja (Sl. Glasnik RS 41/2009) i Zakonom o bezbednosti hrane (Sl. Glasnik RS 41/2009) kao i evropskim direktivama koje propisuju pravila u poljoprivrednoj proizvodnji.

Uspostavljanje sistema za kontrolu kritičnih tačaka otklanjaju se uslovi koji mogu dovesti do toga da se naruši kvalitet proizvoda, naruši zdravlje onoga koji koristi pesticide prilikom zaštite useva i ugrozi životna sredina.