- SRB
- ENG
Tehnologija gajenja uljane repice
Autor teksta: dr Duško Marinković, zamenik rukovodioca Stručne službe u kompaniji Victoria Logistic
Ove proizvodne godine, proizvodnja uljane repice je bila na znatno većoj posejanoj površini po svim regionima, odlikovala se dobrim prinosima i dobrim otkupnim cenama zrna repice. Upravo je sada vreme da, kako bi prozvodnja ove značajne uljarice još bila bolja, podsetimo na faktore koje treba poštovati pre same setve koja se neumitno približava.
Zemljište
Najbolji rezultati u procesu proizvodnje uljane repice ostvaruju se na dubokim, plodnim i karbonatnim zemljištima, srednjeg mehaničkog sastava, neutralne reakcije, koja nisu sklona formiranju pokorice, zabarivanju (teška glinovita zemljišta) i brzom isušivanju (laka peskovita zemljišta). Repica se može uspešno gajiti u brdsko-planinskim regionima do nadmorske visine od 750 m, a dosta je tolerantna i na pH vrednost zemljišta. Proizvodnja se uspešno može odvijati na kiselim (do pH 5,5), ali i alkalnim zemljišti- ma (do pH 8,5). Najviše joj odgovaraju neutralna do slabo alkalna zemljišta (pH 6,6-7,6).
Plodored
Uljana repica se mora gajiti u plodoredu. Proizvodnju ove biljne vrste ne treba započinjati na parcelama na kojima je u prethodnoj vegetacionoj sezoni gajena soja, suncokret, lucerka, grašak i druge leguminoze, zbog insekata i bolesti koje prezimljavaju u ostacima ovih biljnih vrsta. Parcele na kojima je u prošloj proizvodnoj sezoni zabeležena intenzivna pojava gorušice, takođe nisu dobre za proizvodnju uljane repice.
Najbolji predusevi uljanoj repici su rano povrće, strnine, kukuz šećerac, silažni kukuruz i rane fao grupe zrenja kukuruza.
Ljuštenje strnjišta
U našim proizvodnim uslovima najčešći predusev uljanoj repici su strnine - pšenica, zbog čega obradu zemljišta pre setve uljane repice treba započeti ljuštenjem strnjišta odmah nakon skidanja pšenice. Ova operacija izvodi se na dubini od 12-15 cm da bi se prekinule kapilarne veze i sprečio gubitak vode iz dubljih slojeva zemljišta. Na ovaj način se čuva vlaga u zemljištu, provociramo nicanje korova, koji će tokom procesa osnovne obrade zemljišta biti uništeni.
Obrada zemljišta
Seme uljne repice je jako sitno, zbog čega se obradom moraju stvoriti uslovi za brzo, ujednačeno nicanje i dobro ukorenjavanje mladih biljka u kratkom jesenjem periodu. Osnovna obrada se izvodi na 20-30 cm, najkasnije 3 nedelje pre setve kako bi se zemljište na prirodan način sleglo i omogućila kvalitetna setva. Uljana repica je osetljiva na plitko obrađeno zemljište, jer ima vretenast nerazgranat koren koji duboko prodire u zemljište. Posle oranja poželjno je izvršiti drljanje da bi se zatvorile brazde. Ovim se postojeća vlaga u zemljištu bolje čuva što omogućava kvalitetniju predsetvenu pripremu, koja se obavlja težim setvospremačima u jednom ili dva prohoda. Presetvenom pripremom treba obezbediti u površinskom sloju zemljišta (od oko 6 cm) sitnomrvičastu strukturu, a na samoj površini sitnije grudve (prečnika do 3 cm) koje sprečavaju pojavu pokorice. Pokorica u proizvodnji uljane repice može biti fatalna u fazi klijanja i nicanja. Predsetvenom pripremom treba uništiti mlade korovske biljke i klijala semena. Gornji sloj zemlje u koji se polaže seme mora biti mrvičaste strukture. Treba izbegavati setvu u sveže poorano i pripremljeno zemljište. Setva u takvo zemljište je otežana i nekvalitetna, što dovodi do neravnomeraog nicanja i neujednačenog rasporeda biljaka na parceli. Ukoliko je zemljište nakon setve rastresito i suvo obavezno izvršiti valjanje, a ukoliko je vlažno i/ili optimalno zbijeno (dobar kontak semena sa zemljištem-trvda posteljica mek pokrivač) valjanje treba izostaviti.
Mineralna ishrana
Ukupne potrebe repice u toku vegetacije za pojedinim hranivima za prinos od 3.000 kg/ha su: azota (N) 210 kg, fosfora (P2O5) 75 kg i kalijuma (K2O) 300 kg. Celokupnu količinu fosfona i kalijuma potrebno je primeniti pred osnovnu obradu zemljišta. Količina đubriva koju je potrebno primeniti na nekoj parceli moguće je odrediti jedino na osnovu agrohemijske analize zemljišta. Primena azota je jedna od najvažnijih tehnoloških mera u proizvodnji uljane repice. Od ukupne količine azota 1/3 treba primeniti predsetveno, a 2/3 u vreme proleće pred početak vegetacije (krajem februara).
Setva
Vremenom setve podešava se stepen razvijenosti biljke u kome će najbolje prezimiti. Pri optimalnom roku setve, krajem avgusta, početkom septembra, uz dovoljne količine vlage u zemljištu, uljana repica niče za 4-6 dana obzirom da se seje plitko na 2-3cm.
U našim agroekološkim uslovima na visinu prinosa, nepovoljno se odražava i prerana i prekasna setva. Kod prerane setve se, u toku jeseni, razvije prebujan usev koji je skloniji izmrzavanju dok pri zakasneloj setvi, usev ulazi u zimu nedovoljno razvijen, sa malo rezervnih materija u stabljici i korenu, zbog čega lakše izmrzava, sporije se regeneriše u proleće i kasni u porastu.
Repica se seje u redove sa razmakom od 20-30 cm. Najčešći je razmak od 25 cm, jer se za setvu koriste žitne sejalice, gde se zatvara svaka druga lula. Broj biljaka po jedinici površine zavisnosti od sorte/hibrida koji planiramo da gajimo. Uobičajeno je da prilikom setve treba ostvariti gustinu od 55-65 biljaka po m2, da bi se u žetvi postigla gustina od 50-55 biljaka po m2.
Formula za obračun količine semena:
Ks = Bb x M x 100
---------------
KxČ
Ks = količina semena,
Bb = broj biljaka na m2,
M = masa 1000 semena u g ,
K = klijavost,
Č = čistoća
Količina semena koju je potrebno isejati po jedinici površine jako je mala oko 4-5 kg, zbog čega proizvođači koji poseduju starije sejačice imaju problem u setvi uljane repice. Preporuka stručnjaka je da se odredi minimalna količina semena koju sejačica može da iseje i da se količina semena do te vrednosti dopuni prokuvanim ili poparenim semenom uljane repice (kako bi se uništila klijavost). Na primer, ukoliko je potrebno posejati 4 kg/ha semena, a sejačica može minimalno da iseje 8,5 kg/ha semena, potrebno je dodati 4,5 kg/ha prokuvanog ili poparenog semena kako bi se postigla minimalna setvena norma date sejačice.
Semena je potrebno dobro izmešati (klijavo i prokuvano/popareno) kako bi se postigao što bolji raspored klijavog i prokuvanog/poparenog po jedinici površine. Mešanje sa drugim materijalima peskom ili piljevinom ne daje željene rezultate.
Bilten "Za našu zemlju", avgust 2016.