Intenzifikacija poljoprivredne proizvodnje i njen uticaj na fizičke osobine zemljišta

Stručna podrška: Dr h.c. prof. dr Branko Marinković, profesor Poljoprivrednog fakulteta u penziji i dr Duško Marinković, zamenik rukovodioca Stručne službe u kompaniji Victoria Logistic

Kako je zemljište složeni višefazni sistem, pojava sabijenosti je daleko složenija nego što to ona na prvi pogled izgleda. Sabijanje zemljišta može biti prirodna ili antropogena pojava. U prirodi se sreću zemljišta sa sabijenim slojevima ili horizontima. Uzrok ove sabijenosti je mehanički sastav tih zemljišta, njihov vodni režim odnosno različiti pedogenetski procesi. Od prirodnih pojava, sabijanju zemljišta doprinose mase samog zemljišta i atmosferske padavine. Antropogenizacijom zemljišta čovek je prouzrokovao veće sabijanje od prirodnog.

Gaženjem prilikom ispaše stoke, povećava se zapreminska masa površinskog sloja sa 1,2 g/cm3 na 1,43 g/cm3, sadržaj pora ispunjenih vazduhom se smanjuje sa 17,3 na 7,2 % i povećava otpor zemljišta sa 3,2 na 19,5 bara. Ako su ove promene prouzrokovane gaženjem stoke pri ispaši, onda je jasno kakve se promene u zemljištu dešavaju prilikom kretanja mehanizacije.

Ne sme se zaboraviti činjenica da sabijanje zemljišta nema iste posledice na svim tipovima zemljišta. Promene koje se dešavaju u direktnoj su vezi sa mehaničkim sastavom, oblikom i stabilnošću strukturnih agregata. Posledice sabijanja nisu iste na jednom peskovitom i glinovitom zemljištu, a mere popravke su različite i sa različitim periodom trajanja (od jedne do više godina). U savremenoj poljoprivrednoj proizvodnji brojni su primeri sabijanja zemljišta upotrebom teške mehanizacije i intenzivnije hemizacije. Pored mašina, u uslovima navodnjavanja, voda takođe vrši sabijanje i utiče i na kvalitet i na kvantitet zemljišta.

Gaženjem se smanjuje poroznost zemljišta od 40% volumena, te su takva zemljišta neodgovarajuća („bolesna“) za razvoj korena, kao i za razvoj aerobnih mikroorganizama. Stoga se ukupna mikrobiološka aktivnost tih zemljišta smanjuje. Sabijenim zemljištima nedostaje kiseonik, što ima za posledicu smanjenu aerobnu mikrobiološku aktivnost i stabilnost strukturnih agregata. Smanjena stabilnost strukturnih agregata dovodi do novog sabijanja zemljišta, pa je za obradu istog potrebna jača i teža mehanizacija, koja dalje povećava sabijenost zemljišta. Aeracija sabijenog zemljišta je otežana i/ili usporena. Kada je sadržaj kiseonika u zemljišnoj atmosferi manji od 2% prestaje rast korena. Razvoj korenovog sistema je usporen pri sadržaju kiseonika od 2 do 10%. Novonastale osobine zemljišta utiču na slabiji razvoj korena, čak i do 80%. Slabije razvijen koren i smanjeno prisustvo lakopristupačnih hranjivih elemenata, direktno utiču na prinos, a naročito na prinos gajenih biljaka u sušnim godinama. Smanjenje prinosa strnih žita kreće se od 4 do 48%, kukuruza od 6 do 11%, a soje od 19 do 23%. Kod krmnih biljaka, a naročito lucerke, to smanjenje je takođe izraženo. Za otklanjanje negativnog dejstva radnih mašina na zemljište, preporučuje se niz mera: povećanje kontaktne površine mašina sa zemljištem, sniženje opterećenja po osovini, izrada novih hodnih mehanizama, izgradnja širokozahvatnih mašina, ustrojstvo stalnih tragova gaženja, smanjenje broja prohoda agregata, usklađivanje radnog zahvata i brzine kretanja sa vlažnošću zemljišta i povećanje suprotstavljanja zemljišta sabijanju. Promenom hodnog mehanizma upotrebom guseničara moguće je smanjiti gubitke prinosa u prvoj godini za 15 do 19,3%, a u drugoj godini za oko 11 %. Vlažnost ima odgovarajuću ulogu u smanjenju sabijanja zemljišta. Pri vlažnosti od 11 do 15% brzina kretanja agregata ne utiče značajno na sabijanje zemljišta. Ako se vlažnost poveća na 19%, tada se gaženje značajnije smanjuje pri povećanju brzine do 7-8 km/h. Ako je vlažnost 23%, tada brzinu kretanja treba povećati do 10 km/h, a gaženje se smanjuje na 40-50% u odnosu na gaženje pri brzini 5 km/h.

Gaženjem po suvom zemljištu prinos se smanjuje za 0.8 - 9,4 % a pri povećanoj vlažnosti prinos se smanjuje za 6,2 i 16,5 %. Povećanje sposobnosti zemljišta da se suprotstavi sabijanju može se ostvariti na sledeći način: dubinom obrade, upotrebom stajnjaka i/ili zaoravanje žetvenih ostataka, gajenjem biljaka koje imaju dubok koren i koje popravljaju strukturu kao i hemijskim sredstvima za stabilizaciju.

Dubokom i kvalitetnom obradom može se uticati na smanjenje sabijenosti, međutim ta mera nije uvek dovoljno efikasna jer je narušeni odnos strukturnih agregata moguće ispraviti nakon 5 - 6 godinaImajući u  vidu značaj strukture zemljišta, tog „ključa“ plodnosti, određeni efekti obrade koji su u vezi sa očuvanjem strukture, moraju biti jasno definisani i dovedeni u optimum. Obrada ne treba da bude „hit“, već naučno osnovana i pouzdana. Samo u tom slučaju obrada doprinosi unapređenju poljoprivredne proizvodnje. Stajnjak je izuzetno značajan u očuvanju stabilnosti strukturnih agregata i treba da ima odlučujuću ulogu. Upotrebom stajnjaka svake godine (40 t/ha) stabilnost agregata se povećava posle 15 godina. Koren lucerke i trava značajno utiče na stvaranje i očuvanje mrvičaste strukture.

Bilten Za našu zemlju, decembar 2016, broj 48