Razvijenost korena ratarskih useva

Stručna podrška: mr Ilija Bjelić, PSS Zrenjanin

Dimenzije nadzemnih organa ratarskih useva se lako mogu sagledati i izmeriti. Međutim, kod korena to nije slučaj pa je razvijenost korenovog sistema nepoznata poljoprivrednim proizvođačima.

Zbog čega je uopšte važno da proizvođači znaju kolike su dimenzije korena i od kojih faktora one zavise?

Poznavanje razvijenosti korenovog sistema useva je važno iz nekoliko razloga. Prvo, proizvođači će lakše prihvatati preporuke koje dobijaju od agronoma ako razumeju kolike su dimenzije korena i kako se agrotehničkim merama može uticati na njegovu razvijenost. S druge strane, proizvođači će moći lakše da objasne rezultate koje su postigli u proizvodnji. Proizvođači, u većini slučajeva, nemaju nikakvu predstavu o tome do koje dubine i širine može da se razvije koren ratarskih useva. Oni smatraju da je koren ratarskih useva smešten u plitkom, površinskom sloju zemljišta i da, čak i kada prodire na veću dubinu, to nema značaja za snabdevanje useva hranom i vodom. Ovakvi stavovi su potpuno pogrešni. Zbog toga je cilj ovog teksta da pokaže kako je razvijenost korena ratarskih useva veća nego što to proizvođači misle. Koren ratarskih useva se po građi može podeliti na žiličast i vretenast (osovinski). Strna žita i kukuruz imaju žiličast koren, a lucerka i okopavine imaju vretenast koren.

Najrazvijeniji koren imaju lucerka i suncokret. Kod lucerke i svih okopavinskih useva koren prodire na dubinu veću od 2m što im omogućava da dobro koriste vodu i hranljive materije koji se nalaze u dubljim slojevima zemljišta. Opšte je pravilo da usevi sa razvijenijim korenom imaju veću usisnu moć to jest moć usvajanja vode i hraniva jer prožimaju veću zapreminu zemljišta. Na osnovu podataka iz tabele 1, za svaki usev se može izračunati zapremina zemljišta u kojoj se nalazi koren. Kod pšenice ta zapremina iznosi oko 2 m3, a kod svih ostalih useva je veća od 2 m3. Kod lucerke i suncokreta, u povoljnim uslovima, koren prožima zapreminu zemljišta od 5 do 6m3. Međutim, važno je istaći da na upijajuću moć korena ne utiču samo njegove dimenzije. Još je važnija ukupna površina korena, a najvažnija je takozvana aktivna površina korena. Aktivna površina korena je uvek manja od ukupne površine korena zbog toga što nije čitava površina korena sposobna da upija vodu i hraniva već to čine samo vrhovi korenova i korenove dlačice koje predstavljaju najmlađi i najaktivniji deo korena. Korenove dlačice se nalaze samo na vrhovima najmanjih žila i žilica. Dlačice žive kratko, ali se odlikuju velikom aktivnošću. Kada starije dlačice izumru, pojavljuju se nove dlačice koje aktivno upijaju vodu i hranu. Treba naglasiti da su dimenzije korena navedene u tabeli 1 najčešće dimenzije i da one zavise od konkretnih uslova. Na dimenzije korena utiču svojstva zemljišta, vremenski uslovi, karakteristike gajene sorte ili hibrida i primenjena agrotehnika. Na neke od navedenih faktora se ne može uticati, a na neke može. Proizvođači mogu izborom sortimenta i primenjenom agrotehnikom uticati na razvijenost korena useva. Kada je u pitanju agrotehnika, važno je istaći da se najveći uticaj na koren može ostvariti preko navodnjavanja, osnovne obrade i đubrenja. Dubina i širina prodiranja korena ratarskih useva su veliki, ali se najveća masa korena nalazi u površinskom sloju zemljišta dubine 30-40cm zbog toga što se ovaj sloj intenzivno đubri i obrađuje pa unjemu ima najviše hrane i vazduha I najveća je mikrobiološka aktivnost. Maksimalni prinosi ratarskih useva mogu se postići samo u slučaju kada je površinski sloj zemljišta optimalno obezbeđen vodom i hranivima. Međutim, i delovi korena koji se nalaze na većoj dubini imaju veliki značaj za usvajanje vode i hrane, naročito u nepovoljnim uslovima. Kada je površinski sloj zemljišta dobro snabdeven vodom i hranom, najveću važnost za snabdevanje biljke ima deo korena koji se nalazi u oraničnom sloju, ali u uslovima suše i nedostatka hraniva, najveći deo vode i hrane se usvaja iz dubljih slojeva zemljišta.

Između ratarskih useva postoje razlike u razvijenosti korenovog sistema, dinamici rasta u toku vegetacije I drugim karakteristikama. Međutim, postoje karakteristike koje su zajedničke za sve useve, to su:

• koren u početku vegetacije raste znatno brže od nadzemnog dela,

• koren je aktivan do kraja vegetacije,

• koren se slabije razvija, ako je zemljište obilno snabdeveno hranom I vodom,

• razvijenost korena zavisi od načina obrade,

• ranije sorte i hibridi imaju slabije razvijen koren od kasnijih.

Brži rast korena na početku vegetacije ima ulogu pripreme za intenzivan razvoj nadzemnog dela. Bez razvijenog i aktivnog korena, ne može biti ni brzog rasta nadzemnih organa. Različita brzina rasta korena i nadzemnog dela se najbolje može ilustrovati na primeru pšenice. Ako je pšenica zasejana u optimalnom roku i ako je primenjena odgovarajuća tehnologija, usev će pre ulaska u zimu imati najmanje 3-4 lista, nekoliko sekundarnih izdanaka i visinu 15-20cm. S druge strane, koren će dostići dužinu 50-60cm. U izuzetno povoljnim uslovima se dešava da koren u toku jeseni dopre do dubine od 100cm. Kada proizvođači čuju ovaj podatak, najčešće ne mogu da poveruju u njegovu istinitost. S druge strane, kod pšenice zasejane krajem oktobra ili u novembru, koren je mnogo plići. Zbog toga, kasno zasejana pšenica mnogo lošije podnosi niske temperature, kolebanje temperature, nedostatak hraniva, negativno delovanje ostataka herbicida koji su primenjeni u predusevu i sve ostale stresove kojima je usev izložen. Kod svih ratarskih useva koren aktivno raste do kraja vegetacije ili u najvećem delu vegetacije. Kod lucerkei šećerne repe koren raste do kraja vegetacije to jest dok god postoje povoljni uslovi za rast nadzemnog dela i korena. Kod useva koji se proizvode za zrno, koren raste do trenutka kada počne sazrevanje semena. Brzina rasta korena zavisi od vrste i sorte biljaka, faze u kojoj se nalazi biljka i spoljnih uslova. Uopšteno se može reći da se dužina korena dnevno može povećati za 1-5cm. Ovaj podatak je veoma značajan za razumevanje načina na koji biljka dolazi do vode i hrane. Neprekidni rast korena i njegova velika aktivnost omogućavaju biljci da se snabde hranivima i vodom čak i u loše obezbeđenom zemljištu.

Od svih ratarskih useva koji se gaje kod nas, suncokret i soja najslabije.

Koren ratarskih useva ima slabiju razvijenost u slučaju kada je zemljište obilno snabdeveno vodom i hranivima. U takvim uslovima koren se “ulenji” jer nema potrebe da prodire na veću dubinu i širinu u potrazi za hranom i vodom. Slabiju razvijenost korena najčešće prati bujna nadzemna masa. Ako u toku vegetacije nastupi suša, ovakvi usevi mnogo više stradaju nego usevi sa dobro razvijenim korenom i normalno razvijenim nadzemnim delom. Kako se može sprečiti ova pojava? Tako da se đubri na bazi analize zemljišta i da se NPK i azotna đubriva unose u zemljište u više rokova (pred osnovnu obradu, predsetveno, sa setvom, u prihrani). Međutim, većina naših proizvođača đubri napamet, a celokupnu količinu đubriva primenjuju predsetveno. Ovakav pristup je pogrešan i trebalo bi ga obavezno promeniti. Na ovom mestu treba istaći da i đubrenje sa setvom može u sušnim godinama imati negativan uticaj na prinos useva. Unošenje đubriva u trake, pored redova useva, povećava stepen iskorišćenja hraniva. Međutim, koren tako đubrenih useva je slabije razvijen što može biti štetno u sušnim godinama. Najveća opasnost postoji u slučaju kada se celokupna količina đubriva unosi u trake. Ako se deo đubriva primeni pod osnovnu obradu i predsetveno, opasnost je mnogo manja.