Propadanje kruške

Stručna podrška: dipl.ing. Katarina Radonić, PSS Vrbas

Propadanje kruške (Pear Decline phytoplasma) koju prouzrokuje Candidatus phytoplasma piri, je bolest koja je prvo zabeležena još 1934. godine u Italiji. Osim u Italiji, rasprostranjena je i u Nemačkoj i Švajcarskoj, a ima je i u Severnoj Americi i u Africi. Kod nas se nalazi na karantinskoj IA listi deo II, što znači da je zabeležena u zemlji na ograničenim lokalitetima.

Fitoplazma parazitira biljke iz roda Pyrus, kod nas prvenstveno krušku i dunju.

Simptomi pojave bolesti mogu se manifestovati na dva načina: kao sporo propadanje biljaka što je češći način ispoljavanja ove bolesti i kao brzo propadanje. Jačina simptoma zavisi od više faktora kao što su osetljivost podloge i plemke, primenjene agrotehnike i dr..Vidljivi simptomi mogu se uočiti za oko dva meseca od izvršene zaraze.

Simptomi sporog propadanja se najjasnije uočavaju početkom jeseni kada lišće poprima purpurno crvenu ili narandžastu boju, zavisno od sorte. Listovi se od ivica uvijaju na gore.

Ovi listovi su tokom vegetacije sitniji, slabije razvijeni, imaju kožast izgled i rano počinju da otpadaju posebno sa vršnih grana. Obolela stabla su sa slabije razvijenim lastarima, cvetaju i daju plod ali znatno slabije od zdravih biljaka, ukupno cele biljke su zakržljale. Suše se obično za dve do tri godine. Kod ovih biljaka se na mestu spajanja plemke i podloge uočava taman prsten i na tom mestu dolazi do nekroze tkiva. Zbog ove nekroze dolazi do slabijeg protoka hraniva i vode što se u toku leta manifestuje kao uvelost.

Simptomi brzog propadanja biljaka se mogu uočiti na mestu srastanja plemke i podloge, gde se pojavljuje nekroza tkiva, ove biljke prestaju sa rastom, listovi i plodovi brzo venu, nekrotiraju i cela biljka propada za par nedelja. Brzom propadanju su posebno podložne osetljive vrste podloga poreklom sa istoka, kao što su Pyrus serotina i Pyrus ussusuriensis.

Prenoslilac ove fitoplazme je kruškina buva (Psylla piricola, P. Pyri i P.pyrisuga). Kruškina buva prenosi zarazu sa obolelog na zdravo drvo i iz jednog u drugi zasad. Patogen opstaje u insektu vektoru oko tri nedelje, a da bi se preneo sa bolesne na zdravu biljku potrebno je da se insekt hrani od 24 do 48 časova na zaraženoj biljci.

Prenošenje iz jedne u drugu oblast vrši se zaraženim sadnicama. Preventivne mere zaštite podrazumevaju upotrebu zdravog sadnog materijala, korišćenje otpornih sorti i podloga. Posebno osetljive sorte krušaka su Viljamovka, Crvena viljamovka, Butira i dr. Posebno je važno sprovesti efikasnu zaštitu od vektora fitoplazmoze - kruškine buve, kako u merkantilnim zasadima tako i u sadnom materijalu.

Ukoliko se sumnja da je zasad zaražen fitoplazmom, obavezno je kontaktirati PSS Vojvodine i službe za zaštitu bilja ili ovlašćene laboratorije koje će izvršiti uzorkovanje i analizu. Ako je rezultat analize pozitivan, zaražene biljke se moraju iskrčiti i uništiti. Ako je zaraza konstatovana u sadnom materijalu treba zabraniti promet iz tih zasada, a zaražene biljke uništiti.

Bilten "Za našu zemlju", broj 49, januar 2017.