Jesenja zakasnela setva drastično obara ovogodišnji prinos pšenice

Dipl.ing Ljubica Vukićević, rukovodilac Stručne službe Victoria Logistic

Prema analizama trenutnog stanja useva pšenice, postoji dosta razloga za brigu jer zbog kombinacije manje zainteresovanosti proizvođača za setvu ovog strateški važnog useva i kasne setve, moguće je da će pred nama biti jedna od najtežih godina kada je u pitanju ukupan rod pšenice. Prikupljeni podaci i terenski izveštaji govore da imamo rekordno male površine zasejane pšenicom (ispod 400.000 hektara), a tome treba dodati i činjenicu da je zbog kasne setve pšenica ušla u zimu sa vrlo smanjenim potencijalom za prinos.Svoju zabrinutost za ovogodišnji rod su izneli prof. dr Miroslav Malešević i mr Janko Pap iz PSS Novi Sad.

“Ove godine zainteresovanost poljoprivrednih proizvođača za setvu pšenice je bila znatno manja nego prethodnih godina, dok je osnovni razlog kašnjenja setve bilo sporije skidanje preduseva za pšenicu (soja i kukuruz), a kasnije, u novembru, setvu pšenice su ometali i vremenski uslovi odnosno obilne kiše. Na taj način došli smo u situaciju da je svega oko 10 - 15% pšenice posejano u optimalnom roku (do 10.oktobra 2016.) a to će se svakako drastično odraziti na prinose pšenice” upozorava mr Janko Pap. Prema njegovim rečima dobar prinos pšenice od oko 7 t/ha i više može se očekivati samo na površinama posejanim u optimalnom roku. “Želim da podsetim javnost na naučni rad dr Lazara Pankovića i prof dr Maleševića gde je dokazano da pšenica koja se seje nakon 10. novembra svakim danom gubi po 100 kg prinosa i tom računicom dolazimo do toga da pšenica koja bude posejana 10. decembra i nakon tog perioda u startu gubi 3 t/ha prinosa (30 dana x 100 kg manje svakog dana zakašnjenja)” - pojašnjava mr Janko Pap i dodaje da se ovako velika razlika u prinosu između pšenica koje su posejane u različitim rokovima jasno vidi u trenutku klasanja pšenice.

On ističe: “Pšenica koja je posejana u optimalnom roku tada ima korenov sistem razvijen i do 120 cm, pšenica iz srednjih rokova setve ide do 1 m, dok pšenica posejana u decembru ima koren do svega 70- tak cm dubine. Na isti način se ponaša i nadzemna masa odnosno pšenica koja ima slabiji koren, ne može da stvori dovoljnu nadzemnu masu i prinos zrna (fotosintetički aparat je slabiji kao i nakupljanje hraniva,vode itd). Smatram da ovakvom situacijom možemo očekivati da će pšenice biti dovoljno za naše domaće potrebe ali ne i za izvoz.” Prema rečima profesora Miroslava Maleševića, ključno pitanje je da li je moglo da se poseje više pšenice i da li je razlog za ovako kasnu setvu i znatno manje posejane površine samo splet okolnosti i loših vremenskih uslova ili je to i demotivisanost poljoprivrednih proizvođača.

“Vojvodina je imala sasvim dovoljno slobodnih površina krajem septembra (barem 200.000 ha) da se pšenica poseje na vreme. Uvek je bilo pravilo da se pripremi zemljište na vreme i da se optimalni rok za setvu pšenice spremno dočekuje. Međutim, mora se govoriti i o demotivisanosti poljoprivrednika za setvu pšenice zbog loše cene pšenice u 2016. ali i prethodne 2015. Ta demotivisanost poljoprivrednika je dovela do toga da se odloži setva pšenice, a kasnije tokom novembra zbog obilnih kiša, nije se moglo ulaziti u njive i tako smo došli u situaciju da se veliki deo pšenice posejao od 10. do 20. novembra, što je već kasno” - kaže profesor dr Miroslav Malešević.

“Generalno opšte stanje pšenice je nezadovoljavajuće, ona je ušla u zimu sa veoma niskim potencijalom i svega oko 15 % pšenice je ušlo u fazu bokorenja. Zbog ovakvog lošeg stanja pšenice postoji jedna velika neizvesnost šta će se desiti u budućnosti. Do polovine novembra u Srbiji je zasejano svega 250.000-300.000 hektara. Od toga je u AP Vojvodini zasejano oko 60 odsto, a u centralnom području oko 40 odsto ukupnog plana od 500.000 hektara. Treba napomenuti da je setva u centralnom području bila onemogućena pre svega zbog mnogo većih količina padavina u odnosu na Vojvodinu, ali i zbog nepovoljne strukture setve. Naime, zbog velike procentualne zastupljenosti kasnih hibrida kukuruza (koji je praktično jedini predusev pšenici, preko 80 odsto) i njegovog sporijeg sazrevanja, priprema za setvu je bila nemoguća i zbog svega toga smo u situaciji da ćemo ove godine imati rekordno male površine pod pšenicom” - objašnjava dr Malešević.

Prema njegovim rečima u kasnijoj setvi ne mogu se očekivati visoki prinosi bez obzira na nivo ulaganja. “Ni povećanom gustinom setve, niti pojačanom mineralnom ishranom ne može se kompenzovati skraćenje vegetacije zbog kasne setve. Skraćivanje vegetacije znači smanjivanje vremena za stvaranje organske materije. Istovremeno se povećava zavisnost prinosa od tekućih vremenskih uslova. Sve fenološke faze u kasnijoj setvi traju kraće zbog čega biljka ne može da formira visoki potencijal za prinos” - kaže prof dr Miroslav Malešević. On navodi da kasna setva pšenice uzrokuje čitav niz povezanih uticaja koji obaraju prinos.

- Razlika u vremenu setve od 60 dana (5. oktobar i 5. decembar) se u fazi pune zrelosti svede na svega pet-šest dana. Umesto da puna vegetacija traje 260-280 dana (u prosečnoj godini) kod optimalnih rokova, ona se svodi na 180 do 220 dana. Biljke zasejane na vreme, formiraju primarni korenov sistem već u jesen do dubine 50-70 centimetara. Na kraju faze bokorenja njihov koren dostiže dubinu oko 100 centimetara. Kasno zasejani usevi nemaju tu mogućnost. Koren ostaje plići, bez mogućnosti da koristi vodu i hraniva iz slojeva 60-100 centimetara. Biljke iz kasnih rokova formiraju niže stablo, s manjom lisnom površinom, pa im je i kapacitet za fotosintezu manji.

Uticaj niskih temperatura se najnepovoljnije odražava na biljke koje imaju dva lista. One nisu formirale čvor bokorenja, a istrošile su sve rezerve hrane iz semena. Biljke u fazi bokorenja ili u fazi klijanja i nicanja mogu podneti veoma niske temperature bez značajnijih šteta. “S obzirom na to da period od setve do nicanja u kasnijim rokovima traje 25- 50 dana, u zavisnosti od temperature i snežnog pokrivača, takve biljke su duže izložene štetočinama, pa i prouzrokovačima bolesti koji vrebaju u zemljištu. Njima će se morati posvetiti veća pažnja u proleće. One su i manje konkurentne korovima, jer imaju za 15 do 20 centimetara manju visinu” - pojašnjava dr Malešević posledice kasne setve.

“ U zadnjih 20- tak godina smo imali nekoliko izuzetno loših godina za pšenicu, na primer 2003. kada je prosečan prinos pšenice bio 2,41 t/ha, ukupna površina pod pšenicom je bila 622.800 ha, a 65 % površina posejano je u optimalnom roku”, podseća nas Malešević. Kako ćemo ovakvu pšenicu prihranjivati ostaje da se utvrdi na osnovu N-min metode, pojedinačnog stanja svake parcele, sortimenta pšenice i mnogih drugih činilaca, ali ove godine će se svakako morati vrlo pažljivo slušati svi stručni saveti. Iako je u ovom trenutku možda suviše rano govoriti o prinosu pšenice i konačnim rezultatima, sve govori u prilog tome da će ukupan rod biti drastično umanjen i da se već sad mora razmišljati o narednoj setvi i o tome kako proizvođače motivisati da je seju, a da se pri tom pridržavaju svih agrotehničkih preporuka.

Bilten "Za našu zemlju", broj 49, januar 2017.