Ubiranje (žetva) soje

Stručna podrška: Branislav Ogrizović, PSS Sombor

Žetva soje je jedan od najvećih izazova u proizvodnji soje. Gubici koji se javljaju u žetvi, ponekad po visini, zbog neadekvatnog načina izvođenja dostižu i neverovatnih 25% od biološki ostvarenog prinosa. Glavni razlozi za pojavu ovakvih neverovatnih gubitaka kriju se u nepravilno podešenim kombajnima i nedovoljno obučenim rukovaocima. Gubitke je nemoguće izbeći, ali ih je moguće svesti na, po literaturi tehnički, prihvatljivih od 3 do 5% prinosa kod novih kombajna.

Jasno je da osnovno pitanje koje moramo sebi postaviti pri kombajniranju je: „Kako kombajn pripremiti da ima što manje gubitaka?” Razloge koji utiču na visinu gubitaka, uslovno možemo podeliti u tri grupe:

a) Biološki činioci, gde spadaju karakteristike sorte, poravnatost parcele, način setve, zakorovljenost parcele, fiziološko stanje useva (da li pri toj vlažnosti zrna stabljika ima lisnu masu ili ne);

b) Vlaga u momentu kombajniranja;

c) Mehanički činioči, vezani za pravilno podešavanje kombajna u radu.

Vrlo kratko ćemo obratiti pažnju na gubitke koji nastaju pri određivanju optimalne vlažnosti useva za kombajniranje. Smatra se da da je optimalna vlaga, kada su gubici najmanji, 13 — 15% , a svaki procenat povećanja ili smanjenja vlage utiče na povećanje gubitaka. Budući da se u vreme žetve smanjuje dužina trajanja dana, temperature vazduha se snižavaju, češće se javljaju padavine, pa se samim tim sužavaju rokovi za kvalitetno ubiranje, na ove pojave mora se obratiti velika pažnja. Ponekad se mora napraviti izuzetak u određivanju momenta žetve, ali ipak voditi računa da vlaga zrna ne bude niža od 11 niti veća od 17%.

Kada su u pitanju mehanički faktori važno je reći da izborom tipa vršidbene komore se utiče na visinu gubitaka. Kombajni sa aksijalnim bubnjem imaju preduslove, zbog načina izdvajanja zrna, da ostvare manje gubitke od onih koje ostvaruju oni koji imaju tangecijalni bubanj. No bez obzira na to koji tip vršidbene komore se koristi, podešavanja koja su neophodna moraju se izvesti na pravilan način kako bi se predupredilo nastajanje gubitaka.

Većina korisnika kombajna za žetvu koristi hedere za strna žita.

Priprema kombajna za žetvu i eventualne popravke treba da omoguće eliminisanje ili smanjenje kvarova u sezoni, smanjenje oštećenja i gubitaka zrna i sprečavanje požara. Pre žetve treba proveriti radne organe i dovesti ih u stanje radne sposobnosti za uslove  koji odgovaraju soji. Sva potrebna podešavanja kombajna treba da se prilagode stanju useva (polegao ili ne) na parceli, vlažnosti zrna, zakorovljenosti, te da se sprovedu u skladu sa uputstvima proizvođača, pa i ličnim iskustvom u radu.

Savremeni kombajni u svom softveru (na kontrolnim monitorima) imaju mogućnost koju rukovaoc koristi za brzo reperno podešavanje na parceli. Ova mogućnost dozvoljava da se uz izbor biljne vrste, izaberu i postave režimi rada za vlažan, suv, ili usev optimalne vlage. Ipak većina proizvođača upućuje upućuje korisnike da koriste uputstvo za rad. Radni parametri kombajna trebalo bi da obezbede efikasan rad, uz što manje gubitke i oštećenje zrna.

Gubici i kako ih smanjiti

Biološki gubici nastaju pre početka ubiranja i posledica su karakteristika sorte, vremenskih uslova i ne mogu se smatrati gubicima u žetvi.

Gubici na hederu prouzrokovani su nepravilnim radom uređaja na hederu. Procentualno najveći deo gubitaka nastaje na hederu (platformi) kombajna. Smatra se da i do 85% ukupnih gubitaka u žetvi soje nastaje na hederskom stolu — hederu, a od toga 70 — 75% nastaje usled nepodešenosti motovila i usaglašenosti njegove obodne brzine sa linijskom brzinom kretanja kombajna. Izboru, podešavanju i korišćenju izabranog hedera mora se posvetiti značajna pažnja. Zadatak hedera je da usev odseca na željenoj, odabranoj visini, te da ga skupi po širini i dovede do vršidbenog aparata kombajna. Heder mora biti postavljen tako da što bolje kopira teren, kod novijih kombajna u tzv. “plivajući položaj” sa stalnim održavanjem visine reza. Ako na hederu funkcionišu klizači sa senzorima, ova aktivnost umnogome olakšava postavljanje hedera u “idealan” položaj. Noževi i kontranoževi na kosi, moraju biti naoštreni, prsti postavljeni pravilno, a sve to omogućava da visina reza bude što je moguće niža (5- 8 cm). Jako je važno da se soja kosi što niže da bi bile pokupljene donje mahune koje u sebi sadrže najkvalitetnija, najkrupnija i najbolje nalivena zrna. Ukoliko se u žetvi koriste posebni hederi (fleksibilni, segmentni, sa fleksibilnom kosom, sa produžetkom hederskog stola...) veća je mogućnost da gubici u žetvi budu manji. Važan činilac u smanjenju gubitaka je izbor radne brzine kombajna, koja se mora prilagoditi usevu, na taj način da vršidbena komora kombajna radi uvek pod optimalnim režimom.

Kod visokih prinosa brzina je niža, a kod nižih prinosa ne bi trebalo da prelazi 8 km/h. Na zakorovljenim površinama brzina kretanja ne bi trebala da prelazi 3 — 3,5 km/h.

Motovilo se podešava prema visini, isturenosti, brzini obrtanja i po položaju pik-up prstiju i na taj način dovodi usev soje u položaj pogodan za odsecanje. Obično je takav da su biljke nagnute prema kombajnu, te da se usev nalazi iznad hederskog stola. Ova podešavanja se na starijim kombajnima obavljaju ručno, pre početka rada na parceli, a na većim hidraulički, iz kabine. Motovilo treba da je istureno, ispred kose na rastojanju od 15 do 30 cm, a po visini, zavisno od stanja useva, treba da usmerava stabljike na heder. Broj obrtaja motovila treba da je usklađen sa brzinom kretanja kombajna, tako da motovilo ima za 10 - 25% veći broj obrtaja od brzine kretanja. U ekstremnim situacijama (kad je usev polegao) broj obrtaja motovila može ići i do 50% više. Idealan položaj je onaj koji omogućava da kontakt biljaka i motovila bude prekinut u momentu odsecanja biljaka, a da one budu usmerene na hederski sto, kako bi ih pužni transporter prikupio i usmerio prema vršidbenoj komori. Kada se smanjuje brzina kretanja kombajna smanjuje se i broj obrtaja motovila. Pravilno podešeni razdeljivači, odbojnici, podizači useva, pužni transporter i uvlačni transporter sa letvama utiču na smanjenje gubitaka na hederu. Gubici hedera utrvđuju se prikupljanjem opalog zrna, opalih mahuna sa zrnom, mahuna na neodrezanim stabljikama soje na definisanoj površini, a na celoj širini zahvata hedera na kombajnu. Utvrđivanje gubitaka nastalih u radu vršidbene komore, separatora, slamotresa I uređaja za čišćenje, vrši se merenjem količine zrna u prostoru između tragova točkova kombajna, uz oduzimanje od gubitaka na hederu, a pri tome kod kombajna koji imaju sitnilice žetvenih ostataka one tada moraju biti isključene kako bi slama ostala u zboju.

Gubici nastali u vršidbenoj komori I drugim radnim organima ne prelaze 1% i neobuhvataju samo slobodna zrna već i ona oštećena zbog velike obodne brzine bubnja, neodgovarajuće veličine zazora između bubnja i podbubnja na ulazi i izlazu, tipa vršidbenog aparata i načina izvedbe vršidbene komore. Veliki savremeni kombajni imaju ugrađene senzore gubitaka, ispod separatora, pa i ispod uređaja za čišćenje.

Navodimo osnovne podatke za podešavanje kombajna za žetvu soje:

• Broj obrtaja bubnja 400 — 700 o/min (po uputstvu proizvođača kombajna — kod kombajna sa aksijalnim bubnjem od 350 o/min),

• Obodna brzina bubnja se kreće u rasponu 15 — 20 m/s,

• Zazor na ulazu između bubnja i podbubnja 25 — 40 mm, a na izlazu 10 — 18 mm,

• Gornje sito otvoreno na 18, a donje na 10 mm,

• Žetva se u principu počinje sa manjim brojem obrtaja bubnja, pa se u zavisnosti od kvaliteta ovršenog zrna povećava sve dok se ne odabere idealan broj obrtaja za usev i tu parcelu.

Važan segment podešavanja odnosi se na usmeravanje struje vazduha (vetar), na koji deo sita će biti usmerena. Uobičajeno je da većina bude usmerena na prednji deo. Podešavanje otvora na sitima takođe ima veliku ulogu u postizanju visokog kvaliteta ovršenog zrna. Generalno se može reći da žetvu treba izvoditi uz što je moguće manji broj obrtaja, a da čistoća i kvalitet ovršenog zrma budu u okviru standarda kvaliteta soje.

Ove podatke treba uzeti u obzir samo kao orijentacione. Proizvođači kombajna imaju različite konstrukcije vršidbenih komora, različit izbor adaptacija bubnja i podbubnja, regulacije separacionih i organa za čišćenje te se preporučuje da se obavezno prouče uputstva za rad.

Sva neophodna podešavanja prilagoditi uputstvima proizvođača kombajna.

Kombajni novije proizvodnje imaju mogućnost praćenja režima rada i po podešavanja iz kabine, a osnovne podatke za podešavanja moguće je memorisati i kasnije samo pozvati iz memorije i tako izvršiti osnovno podešavanje. Konačna podešavanja zavise od vremena izvođenja žetve i stanja useva na parceli. Žetva treba da se obavlja uz maksimalnu sigurnost učesnika.

Za utvrđivanje gubitaka postoje brze metode koje na parceli neće oduzeti više od 15 min, a značajno utiču da se gubitci svedu na razumnu meru. Ove metode stavljaju u odnos broj zrna, prikupljenih u posebne posude postavljene iza kombajna, i slobodna zrna iz otpalih i mahuna zaostalih na stabljikama sa određene površine, prikupljenih posle prolaska hedera na parceli. Prostim preračunavanjem koje uzima u obzir površinu sa koje su prikupljena zrna, njihovu težinu, širinu hedera i slamotresa izračunavaju se ukupni gubici na parceli.

Svi proizvođači mogu da računaju na velike finansijske uštede ukoliko redovno proveravaju visinu gubitaka. Ako se gubici smanje za 10% od biološkog prinosa pri prinosu od 4,5 t/ha, koji više nije tako teško ostvariti, to iznosi 450 kg. Pomnožiti ovoj gubitak od “samo” 10% sa cenom i može se videti da će se ova mera višestruko isplati.

Moguće je i sa novim kombajnima napraviti visoke gubitke u žetvi soje ako se ne vodi računa o podešavanju kombajna. Na primeru - ogledu iz prakse, kada su mereni gubici na parceli (posle obilnih padavina), izvedenom u tri ponavljanja po standardnoj metodi, pokazuje se drastična visina gubitaka izazvana većim delom nepodešenom visinom reza. To se jasno može očitati sa dijagrama na kom vidimo da se visina gubitaka u zrnu iz mahuna zaostalih na stabljikama soje u svim ponavljanjima kreće u rasponu od 15,74 do 17,92 % od ostvarenog prinosa, a ukupni gubici u sva tri ponavljanja prelaze 20%, što u praksi ne bi trebalo da se dešava.

Na slici 1. prikazane su parcele na kojima je žetva soje obavljena na neadekvatan i pravilan način.

Bilten "Za našu zemlju", dvobroj 54/55 jun/jul 2017.