- SRB
- ENG
Zadruge i njihova uloga u ruralnom razvoju sela Srbije
Stručna podrška: Zadružni savez Vojvodine
Zadrugarstvo u Srbiji ima veoma dugu tradiciju. Koliko ono znači za poljoprivredne proizvođače i razvoj sela, znali su naš preci jer su one bile temelj svih novih stremljenja i kretanja u poljoprivredi. I danas zadruge koje rade po ovom principu „liče” na prave evropske zadruge i rukovode se u radu isključivo kroz sprovođenje pravih vrednosti zadrugarstva.
Jedna od takvih zadruga je i ZZ ’’Beška’’ koja baštini vrednosti i sisteme koji su ustanovljeni još u prethodnom režimu u periodu socijalizma. Zadruga je osnovana 1953. godine, a 1974. godine je ušla u udruženi rad, dok je 1990. Godine izašla iz takvog sistema organizovanja. Od tada pa sve do danas, gotovo 30 godina, posluje po principima zadrugarstva koji se temelje na evropskom modelu da svaki zadrugar ima po jedan glas bez obzira na ulog u zadruzi. Zadružna pravila i vrednosti koje se sprovode su pre svega zajednički rad svih zadrugara i opstanak u eri krupnog kapitala. Činjenica je da danas živimo i funkcionišemo u kapitalizmu u kojem ’’velike ribe gutaju male’’ i udruživanje proizvodnje, prometa i ideja je jedini način opstanka na tržištu.
Direktor Dragan Lončar je naglasio da svaki njihov zadrugar mora da oseti i oseća da je bolje pozicioniran na tržištu kao član zadruge nego kao individualni proizvođač. Zajedno zadrugari postižu bolje uslove pri samoj nabavci repromaterijala, kao i u realizaciji robe na tržištu. Svi članovi zadruge imaju i stručno-savetodavnu podršku od sedam visoko obrazovanih profesionalaca zaposlenih u zadruzi. Lončar ističe da je pored navedenih veoma važan i presudan ekonomski deo udruživanja jer on čini jako važan motivacioni razlog udruživanja zato što je podela dobiti proporcionalno ulogu člana zadruge kao i učestvovanje u rukovođenju same zadruge. Članovi zadruge imaju i administrativno-logističku podršku za svoja individualna poljoprivredna gazdinstva, što se odnosi na organizaciju registracije u trezoru, zdravstvenu brigu i osiguranje i sl. Postojanje zadruge povlači za sobom i društvenu odgovornost prema sredini u kojoj zadruga i zadrugari posluju, kroz podršku razvijanja kulturno- umetničkog i sportskog sadržaja.
Zadruga Beška, kako direktor kaže, posluje stabilno, ali turbulentni tržišni uslovi nameću stalnu potrebu za većim zalaganjem članova kroz povećanje udela i odgovornosti u kapitalu (sa 4% od prometovane vrednosti preko zadruge na 5- 6% i sl.), što jača zadrugu i još bolje je pozicionira. Na ovaj način se povećava ekonomski interes zadrugara. U ovom momentu je u zadruzi ukupno 55 zadrugara, a sama zadruga raspolaže sa 450 ha obradive površine zemljišta i mašinskim parkom koji zadovoljava potrebe zadrugara za uslugama. Princip zadrugarstva, pri osnivanju, je bio da svi članovi imaju jednake uloge kada ulaze u zadrugu (pre je bilo 500 kg pšenice pretvoreno u deviznu vrednost). Sada je pri ulasku tj. pri učlanjenju potrebno da poljoprivredni proizvođač ima petogodišnju korektnu kooperativnu saradnju sa zadrugom i da unese osnivači ulog koji se obračunava procentualno od prometovane vrednosti preko zadruge.
Dragan iznosi činjenicu da je imao prilike da upozna zadrugarstvo Zapadne Evrope i naglašava da je ovaj vid udruživanja veoma podržan od države i popularan među proizvođačima. U Italiji na primer, zadruge su, do određenog praga obima prometa, oslobođene PDV-a i imaju brojna direktna davanja iz Evropske unije. Kod nas su bukvalno „pokušaji” da se sprovedu neke mere po modelu zadruga iz razvijenih zemalja, ali to veoma teško i sporo ide. Ono što bi bilo moguće sprovesti odmah je da se plaćaju poreske obaveze tek pri završetku procesa proizvodnje poljoprivrednog proizvoda, a ne u svakoj fazi, i da se koriguje poreska politika.
Zadruge podržavaju da se proširi sfera delovanja i poslovanja zadružnog udruživanja kod nas, a treba da se odnosi i na finansijsku delatnost, zdravstvenu, transportnu. Sela napuštaju mladi ljudi, a ostaju stari o kojima će biti potrebno brinuti. Upravo zbog toga je neminovno da postojeće zadruge u tim područjima prošire svoje delovanje i preuzmu brigu i po tom pitanju poput razvijenih sistema u inostranstvu.
U zadruzi ističu da su za svo vreme postojanja negovali brend sigurnog i likvidnog partnera i da imaju plan da taj princip neguju i u budućnosti. Planovi za budućnost zadruge ’’Beška’’ su vezani upravo za njenu lokaciju, pošto se nalazi na obroncima Fruške gore koja se kategorizuje kao voćarski i vinogradarski rejon. Za sada razvijaju pilot projekat podizanja zasada industrijske višnje kroz koji žele da daju primer zadrugarima i da ih ubede da im se pridruže i da budu partneri i u voćarstvu. Planiraju da izgrade i kapacitete za skladištenje voća i finalizaciju kroz neke prerađevine.Mlađi zadrugari su svesni činjenice da za rad, poslovanje i razvijanje zadruge nije odgovoran samo direktor i zaposleni u njoj nego i oni sami, dok je malo drugačija situacija sa starijim zadrugarima. Oni su, poučeni lošim iskustvima u raznim vremenima u kojima su privređivali, skeptični prema novim ulaganjima, dok mlađi vrlo hrabro prihvataju novine i željni su promena. Tu postoji mali jaz, ali su zato zaposleni u zadruzi na čelu sa direktorom Lončarom upravu tu da ih uvere u njihov napredak i ostvarenje boljitka za sve članove zadruge.
Zadrugarstvo je sistem koji bi trebao da se odupre korporativnom kapitalu i u tome mu je potrebna podrška države. U državama gde je razvijen zadružni sistem prilivi prihoda od poreza su veći, siva ekonomija je manja i bolje su razvijeni kanali kontrole kvaliteta i plasmana proizvoda. Zadruge daleko više pune državni budžet po jedinici resursa nego vanzadružni sistemi što su pokazale i analize Zadružnog saveza Vojvodine.
Uloga Zadružnog saveza Vojvodine je prvenstveno da sve zadruge povezuje horizontalno i vertikalno, spona su i pregovaračka snaga sa državnim institucijama u kreiranju zakonodavne politike kao i samog sprovođenja iste.
Bilten "Za našu zemlju" broj 77, 2019.